KLINIČKA UPOTREBA FENO-a KOD ASTME

Interpretacija izdahnutog NO kod astme

U Smjernicama kliničke prakse Američkog torakalnog društva predložena je jednostavnija metoda za interpretaciju FeNO:

• FeNO manji od 25 ppb kod odraslih i manji od 20 ppb kod djece mlađe od 12 godina ukazuje na odsutnost eozinofilne upale dišnih putova.
• FeNO veći od 50 ppb kod odraslih ili veći od 35 ppb kod djece ukazuje na eozinofilnu upalu dišnih putova.
• Vrijednosti FeNO između 25 i 50 ppb kod odraslih (20 do 35 ppb kod djece) treba tumačiti oprezno s obzirom na kliničku situaciju.
• Porast FeNO s promjenom većom od 20 posto i više od 25 ppb (20 ppb kod djece) u odnosu na prethodno stabilnu razinu ukazuje na povećanu eozinofilnu upalu dišnih putova, ali postoje velike interindividualne razlike.
• Smanjenje FeNO veće od 20 posto za vrijednosti preko 50 ppb ili više od 10 ppb za vrijednosti manje od 50 ppb može biti klinički važno.

Dijagnoza i karakterizacija astme

Globalna inicijativa za astmu savjetuje protiv upotrebe FeNO za dijagnozu astme, jer možda neće biti povišen kod neeozinofilne astme, a može biti povišen kod bolesti koje nisu astma, poput eozinofilnog bronhitisa ili alergijskog rinitisa.

Kao vodič za terapiju

Međunarodne smjernice predlažu korištenje razina FeNO, uz druge procjene (npr. kliničku skrb, upitnike) za usmjeravanje započinjanja i prilagodbe terapije za kontrolu astme.

Upotreba u kliničkim istraživanjima

Izdahnuti dušikov oksid ima važnu ulogu u kliničkim istraživanjima i vjerojatno će pomoći u proširenju našeg razumijevanja astme, poput čimbenika odgovornih za egzacerbacije astme te mjesta i mehanizama djelovanja lijekova za astmu.

UPOTREBA KOD DRUGIH RESPIRATORNIH BOLESTI

Bronhiektazije i cistična fibroza

Djeca s cističnom fibrozom (CF) imaju niže razine FeNO u usporedbi s odgovarajućom kontrolnom skupinom. Nasuprot tome, jedna je studija otkrila da pacijenti s bronhiektazijama bez CF-a imaju povišene razine FeNO, a te su razine bile u korelaciji sa stupnjem abnormalnosti vidljive na CT-u prsnog koša.

Intersticijska bolest pluća i sarkoidoza

U studiji provedenoj na pacijentima sa sklerodermom, uočena je veća količina izdahnutog NO kod pacijenata s intersticijskom plućnom bolešću (ILD) u usporedbi s onima bez ILD-a, dok je u drugoj studiji utvrđeno suprotno. U studiji provedenoj na 52 pacijenta sa sarkoidozom, srednja vrijednost FeNO bila je 6,8 ppb, što je znatno manje od granične vrijednosti od 25 ppb koja se koristi za označavanje upale astme.

Kronična opstruktivna plućna bolest

FE_NORazine su minimalno povišene kod stabilne KOPB-a, ali se mogu povećati kod teže bolesti i tijekom egzacerbacija. Pušači imaju otprilike 70 posto niže razine FeNO. Kod pacijenata s KOPB-om, razine FeNO mogu biti korisne u utvrđivanju prisutnosti reverzibilne opstrukcije protoka zraka i određivanju odgovora na glukokortikoide, iako to nije procijenjeno u velikim randomiziranim ispitivanjima.

Varijantna astma s kašljem

FENO ima umjerenu dijagnostičku točnost u predviđanju dijagnoze astme uzrokovane kašljem (CVA) kod pacijenata s kroničnim kašljem. U sustavnom pregledu 13 studija (2019 pacijenata), optimalni raspon granica za FENO bio je 30 do 40 ppb (iako su u dvije studije zabilježene niže vrijednosti), a zbirna površina ispod krivulje bila je 0,87 (95% CI, 0,83-0,89). Specifičnost je bila veća i konzistentnija od osjetljivosti.

Neastmatski eozinofilni bronhitis

U bolesnika s neastmatskim eozinofilnim bronhitisom (NAEB), eozinofili u sputumu i FENO su povećani u rasponu sličnom onome kod bolesnika s astmom. U sustavnom pregledu četiri studije (390 bolesnika) kod bolesnika s kroničnim kašljem uzrokovanim NAEB-om, optimalne granične vrijednosti FENO bile su od 22,5 do 31,7 ppb. Procijenjena osjetljivost bila je 0,72 (95% CI 0,62-0,80), a procijenjena specifičnost 0,83 (95% CI 0,73-0,90). Stoga je FENO korisniji za potvrdu NAEB-a nego za njegovo isključivanje.

Infekcije gornjih dišnih putova

U jednoj studiji pacijenata bez osnovne plućne bolesti, virusne infekcije gornjih dišnih putova rezultirale su povećanim FENO.

Plućna hipertenzija

NO je dobro prepoznat kao patofiziološki medijator u plućnoj arterijskoj hipertenziji (PAH). Osim vazodilatacije, NO regulira proliferaciju endotelnih stanica i angiogenezu te održava cjelokupno zdravlje krvnih žila. Zanimljivo je da pacijenti s PAH imaju niske vrijednosti FENO.

Čini se da FENO također ima prognostički značaj, s poboljšanim preživljavanjem kod pacijenata koji imaju povišenu razinu FENO uz terapiju (blokatori kalcijevih kanala, epoprostenol, treprostinil) u usporedbi s onima koji je nemaju. Dakle, niske razine FENO kod pacijenata s PAH i poboljšanje uz učinkovite terapije sugeriraju da bi mogao biti obećavajući biomarker za ovu bolest.

Primarna cilijarna disfunkcija

Nazalni NO je vrlo nizak ili odsutan kod pacijenata s primarnom cilijarnom disfunkcijom (PCD). Korištenje nazalnog NO za probir PCD-a kod pacijenata s kliničkom sumnjom na PCD raspravlja se zasebno.

Ostali uvjeti

Osim plućne hipertenzije, druga stanja povezana s niskim razinama FENO uključuju hipotermiju i bronhopulmonalnu displaziju, kao i upotrebu alkohola, duhana, kofeina i drugih droga.